Šta je menopauza?
Menopauza je prirodan biološki proces i podrazumeva vreme koje označava kraj menstrualnih ciklusa kod žene. Dijagnostifikuje se nakon što je prošlo 12 meseci bez menstruacije. Menopauza se može desiti u 40-im ili 50-im godinama života, ali prosečna starost u Sjedinjenim Državama je 51 godina. Medjutim ovaj termin se često koristi za vremenski interval tranzicije od reproduktivnog perioda do poslednje menstuacije i odredjeno vreme posle poslednjeg ciklusa. Tokom ovog perioda progresivno se gubi funkcija jajnika što je praćeno brojnim endokrinološkim, somatskim i psihološkim promenama.
Kakva je veza izmedju hormona FSH i menopauze
Menopauza je posledica iscrpljivanja ovarijalnih folikula. Broj folikula počinje da se smanjuje još u toku intrauterinog života, tako da ih do menopauze preostaje samo nekoliko najverovatnije nefunkcionalnih. Samo mali broj folikula gubi se ovulacijom u toku reproduktivnog perioda života, dok većina podleže atreziji. Prekid razvoja folikula uzrokuje smanjenje produkcije estradiola, inhibina i drugih hormona što izaziva gubitak negativne povratne sprege u hipotalamo-hipofiznim centrima. Usled toga raste nivo gonadotropina, pri čemu je porast FSH raniji, i značajniji od porasta LH. Viši nivo FSH u odnosu na LH u postmenopauzalnih žena može biti posledica smanjene sekrecije inhibina, kao i činjenice da je klirens FSH sporiji od klirensa LH, moguć je i uticaj gubitka pozitivne povratne sprege sa estradiolom.
Šta je klimaks, a šta menopauza?
Termini menopauza i klimaks smatraju se sinonimima. Ipak, radi se o dva različita procesa. Menopauza se karakteriše prestankom menstruacije, a klimaks je dugotrajni proces uzrokovan involucijom jajnika i smatra se da može trajati 10 godina pre i 10 godina posle zadnje menstruacije.
Simptomi klimaksa kod žena
U klimaksu dolazi do vazomotornih tegoba („valunzi“,preznojavanje, osjećaj hladnoće), seksualnih tegoba (gubitak seksualne želje, dispareunija, izostanak adekvatne vaginalne lubrikacije), lokomotornih tegoba (napetost i bol u leđima, ramenima, zglobovima). Psihičke tegobe se najčešće manifestuju naglim promenama raspoloženja koje je bazično depresivno (potištenost, utučenost, zabrinutost, tuga, bespomoćnost, osjećaj manje vrednosti). Ovo stanje može spontano proći ili ako se ne leči može dovesti do depresije koja predstavlja patološko neraspoloženje koje se manifestuje sniženjem volje i nagona, te depresivnim misaonim sadržajem.
Menopauza može biti okidač depresivnim epizodama različitog intenziteta i javlja se kod 15% žena.
Menopauza i godine starosti
Prirodna menopauza je trajni završetak menstruacije koji se ne dešava zbog bilo kakvog medicinskog tretmana. Proces je postepen i odvija se u tri faze:
- Perimenopauza ili „tranzicija menopauze“ koja može početi osam do 10 godina pre menopauze kada jajnici postepeno proizvode manje estrogena. Obično počinje kada je žena u 40-im godinama. Perimenopauza traje do menopauze, tačke kada jajnici prestaju da oslobađaju folikule. Tokom poslednje jedne do dve godine perimenopauze, pad estrogena se ubrzava. U ovoj fazi, mnoge žene mogu iskusiti simptome menopauze. Ali, još uvek mogu imati menstrualne cikluse tokom ovog perioda i mogu zatrudnjeti.
- Menopauza je trenutak kada više nema menstrualnog ciklusa. U ovoj fazi, jajnici su prestali da oslobađaju jajne ćelije i prestali da proizvode većinu svog estrogena. Zdravstveni radnik dijagnostikuje menopauzu kada žena nije imala menstruaalni ciklus 12 uzastopnih meseci.
- Postmenopauza je naziv za vreme nakon što žena nije imala menstruaciju čitavu godinu (ili ostatak života nakon menopauze). Tokom ove faze, simptomi menopauze, kao što su talasi vrućine, mogu se poboljšati. Međutim, neke žene nastavljaju da doživljavaju simptome menopauze deceniju ili duže nakon tranzicije menopauze. Kao rezultat nižeg nivoa estrogena, žene u postmenopauzalnoj fazi su pod povećanim rizikom od nekoliko zdravstvenih stanja, kao što su osteoporoza i bolesti srca.
Kada počinje menopauza?
Menopauza se najčešće javlja izmedju 48 i 58 godine života . Pravila ipak nema, pa određeni broj žena u klimaks ulazi oko 42. do 43. godine, ili čak i ranije. Genetika, način života, izloženost stresu, neki su od faktora koji utiču na kasniju ili raniju pojavu klimaksa. Prvi simptomi su neuredan ciklus, izostanak menstruacije ili neregularno krvarenje.
Menopauza i ishrana
Neodgovarajuća ishrana, nedovoljna fizička aktivnost i emocionalni stres mogu da pojačaju simptome menopauze. S druge strane, odgovarajuća ishrana ženama pomaže da lakše prebrode period klimaksa i očuvaju zdravlje srca i kostiju, pre svega zbog metaboličkih i endokrinih promena.. Pušenje povećava rizik za osteoporozu za 50%, zato što toksično deluje na osteoblaste i smanjuje nivo estrogena u krvi. Takodje, žene pušači u menopauzu ulaze jednu do dve godine ranije u odnosu na nepušače.
Na osnovu dokaza dobijenih iz mnogobrojnih studija, ženama u periodu klimakterijuma posebno se preporučuje prestanak pušenja i smanjivanje potrošnje alkohola, gaziranih napitaka i kofeina, a povećanje unosa vode na bar 8 čaša dnevno, umerena fizička aktivnost 30 do 60 minuta najmanje 5 puta nedeljno, kontrola telesne mase i njeno održavanje u prihvatljivim granicama, kao i smanjivanje unosa ukupnih masti ishranom.
Nedostatak estrogena
Nedostatak estrogena usled menopauze povezan je sa nastankom osteoporoze, te je ishrana kojom se obezbedjuje pre svega dovoljan unos kalcijuma i vitamina D veoma bitna u navedenom periodu života žene. Dnevni unos kalcijuma treba da iznosi 1200 mg. Najbolji izvor kalcijuma je hrana (dnevna potrebu za kalcijumom kod žena u menopauzi može obezbediti, npr. sa tri čaše mleka ili 150g sira), mada se unos može obezbediti i putem suplemenata. Iskoristljivost kalcijuma iz namirnica zavisi od različitih faktora. Najbolji izvori kalcijuma su mleko i mlečni proizvodi (zbog idealnog odnosa kalcijum: fosfor za preuzimanje kalcijuma u crevima), zatim lisnato povrće, soja i sardina.
Tokom menopauze treba povećati konzumaciju namirnica biljnog porekla, posebno voća i povrća, koji su izvor važnih vitamina i minerala, a prirodno su siromašni mastima. Bitne su i žitarice koje su dobar izvor energije i kompleksnih ugljenih hidrata, te duže daju osećaj sitosti i sprečavaju gojaznost. Žitarice su i važan izvor vitamina B grupe, vitamin E i neke esencijalne aminokiseline, koji su korisni za zdravlje žena u menopauzi.
Neki od sastojaka hrane posebno su značajni u menopauzi. Tako npr. fitoestrogeni doprinose hormonskoj ravnoteži u organizmu. S obzirom na to da imaju strukturu vrlo sličnu ženskim polnim hormonima, fitoestrogeni mogu da zavaraju organizam i stvore privid veće količine estrogena u cirkulaciji, čime se umanjuju i neki od neprijatnosti uzrokovane niskim nivoom estrogena. U hranu bogatu fitoestrogenima spadaju proizvodi od soje, semenke lana i bundeve, mahunarke, žitarice, bobičasto i koštunjavo voće kao što su borovnice i šljive.
Koliko dugo traje menopauza?
Prosečna starost žena u vreme prestanka menstrualnih krvarenja je 50 do 51 godine života. Sa obzirom na to da je očekivani životni vek žena blizu 80 godina, približno jedna trećina života se odvija se po prestanku reproduktivne funkcije.
Menopauza i hormoni
Već smo napomenuli da usled smanjenja, a zatim i prestanka razvoja folikula dolazi do smanjenja produkcije estradiola, inhibina i drugih hormona što posledično dovodi do porasta gonadotropina, pre svega FSH, a takodje i LH. Cirkulišući estrogeni žena u reproduktivnom periodu potiču iz dva izvora. Oko 60% produkcije estrogena tokom reproduktivnoh perioda je u formi estradiola koji se sintetiše u jajnicima, a ostatak je estron, nastao uglavnom ekstraglandularnom konverzijom iz androstendiona.
Posle menopauze glavni izvor estrogena je ekstraglandularna sinteza. Budući da je masno tkivo dominantno mesto ekstraglandularne produkcije estrogena, kod gojaznih postmenopauzalnih žena moguć je porast produkcije estrogena do nivoa kao kod premenopauzalnih žena ili čak višeg, ali je predominantna forma estrogena estron, a ne estrogen.
Nelagodnost u menopauzi
Najčešće menopauzalne tegobe su vazomotorna nestabilnost (talasi vrućine, valunzi), atrofija urogenitalnog epitela i kože, smanjenje dojki i osteoporoza. Više od 40% menopauzalnih žena ima tegobe zbog kojih se javljaju lekaru. Patogeneza valunga nije u potpunosti objašnjena, ali su ispitivanja pokazala da postoji bliska vremenska povezanost početka pojava talasa vrućine i pulseva sekrecije LH. Simptomi udruženi sa valunzuma, kao što su nervoza, uznemirenost, iritabilnost, depresija mogu ali ne moraju biti posledica samo nedostatka estrogena.
Involucija reproduktivnih organa žene i dojki u menopauzi posledica je deficita estrogena. Mukoza vagine i endometrijum postaju tanki i atrofični (kod jedne petine postmenopauzalnih žena nastaje hiperplazija endometrijuma).
Veza izmedju osteoporoze i menopauze
Osteoporoza se definiše kao redukcija koštane mase (ili gustine) ili pojava spontanih fraktura. Praktično je definisana kao gustina kosti koja je ispod 2,5 standardne devijacije- definisane kao T-skor od -2,5. Brojno faktori rizika utiču na razvoj osteoporoze – etničko poreklo, dijeta, fizička aktivnost, pušenje, opšte zdravstveno stanje, ali je nedostatak estrogena od posebnog značaja. Tako postmenopauzalne žene bele i žute rase imaju veću predispoziciju za razvoj osteoporoze zato što je gustina kostiju u ovoj grupi niža, tako da će dodatni gubitak koštane mase imati ozbiljnije posledice. Dokaz da je osteopoza uzrokovana nedostatkom estrogena je i rana pojava osteoporoze kod žena sa prevremenom menopauzom, bilo da je ona spontana ili posledica hiruške intervencije.
Simptomi osteoporoze
Osteoporoza u ranim stadijumima gubitka koštane mase veoma često može biti bez ikakve simptomatologije. Osteoporoza obično nije bolna dok ne dodje do preloma kostiju, te su frakture kičmenog stuba, tj. pršljenova u stvari uzrok dugotrajnog bola. Nakon slabljenja kostiju zbog progresije osteoporoze mogu se javiti sledeći simptomi bol u ledjima koji je jakog intenziteta dok je pacijent u uspravnom položaju i prestaje kada pacijent zauzme ležeći položaj, povijeno držanje, smanjenje telesne visine i prelomi kostiju pri najmanjim traumama.
Preporuke lekara
Preporuke lekara obuhvataju nehormonski i hormomonski terapijski tretman u smanjenju tegoba uzrokovanih menopauzom. Od nehormonskih terapijskih tretmana pre svega treba pacijentkinji preporučiti promenu ishrane i životnih navika. Hrana koja bi trebala da se konzumira mora biti bogata kalcijumom kao što su mleko, jogurt, sirevi u cilju prevencije osteoporoze. Zatim preporučuju se žitarice, pasulj, leblebije, sočivo, lan, voće, povrće. Promena životnih navika podrazumeva prestanak pušenja i konzumiranja alkohola, umerenu fizičku aktivnost (30-60 minuta 5 dana u nedelji), identifikaciju i uklanjanje faktora koji izazivaju valunge, bihejvioralna terapija i eventualna primena antidepresiva i to selektivnih inhibitora ponovnog preuzimanja serotonina, ukoliko za tim ima potrebe.
Hormonska terapija menopauze zahteva mnogo ozbiljniji pristup. Tako medjunarodno udruženje za menopauzu preporučuje da svaka žena nakon 50-te godine života uradi sistematski pregled koji osim rutinskih laboratorijskih pregleda podrazumeva hormonske analize, ultrazvuk abdomena, jajnika, dojki, mamografiju, kolposkopski pregled, papa-test. te se posle takvog pregleda koji pokazuje opšte zdravstveno stanje pacijentkinje odlučuje da je potrebno uključiti hormonsku terapiju koja podrazumeva kombinaciju estrogena i progesterona.
Pristup je dakle strogo individualan i terapiju ukoliko je indikovana treba otpočeti na vreme, u trenutku kada do tada redovne menstruacije postaju neredovne, dakle u periodu perimenopauzalne tranzicije. Neophodno je isključiti sve apsolutne kontraindikacije za primenu terapije koje obuhvataju malignitet bilo kog organa, bubrežnu slabost, oštećenja jetre, zapaljenje vena. Ukoliko ne postoje kontraindikacije terapija u mnogome poboljšava kvalitet života i sprečava atrofiju genitalnih organa čime se znatno smanjuje njihovo oboljevanje.
Dr Dušan Đorđević,
specijalista endokrinologije,
UKC Niš